Prije 25 godina počeo je rat na drniškom području

Prošlo je 25 godina od početka rata na drniškom području.

Prvi napadi dogodili su se 16. rujna u popodnevnim satima. Granate iz topova i tenkova, zatim iz višecijevnih raketnih bacača pale su na Drniš, Oklaj, Siverić i ostala drniška naselja, a u predvečerje je stigla i avijacija Jugoslavenske narodne armije.

Na području Promine u selu Puljani toga dana pale su i prve žrtve rujanskog rata 1991. godine.

Poginuo je drniški policajac Šime Grabić, te četvero nedužnih civila među kojima i jedno dijete. U prvom granatiranju u Puljanima su stradali Mate Burnać, Kata Pokrovac i Marija Verović, dok 12-godišnju djevojčicu Mariju Pokrovac pogodila je granata istog dana u Oklaju za vrijeme obreda sahrane na mjesnom groblju svetog Mihovila.

U noći sa 16. na 17. rujna 1991. godine krenula je kolona Drnišana prema Zagori.
Žene, djeca, starci i bolesnici pješačili su preko Čikole do Pakova Sela i Pokrovnika, te dalje vlakom i autobusima prema sigurnijim mjestima na obali.
Sa svojih ognjišta protjerano je 17 000 stanovnika, mahom Hrvata.

Novi dom narednih pet i više godina većini je u hotelima, od Solarisa i Šibenika, preko Medene u Trogiru, Marjana, Zente, Duilova i Lava u Splitu do Sutjeske u Baškoj Vodi. Raseljeni su na brojnim drugim lokacijama u gradovima i mjestima diljem Hrvatske.

Oni koji nisu željeli napustiti svoj dom, ostali su kao svjedoci zlodjela koja će se na drniškom prostoru odvijati u četiri godine okupacije: ubojstava, paleža, pljački, razaranja kulturnih spomenika, groblja, crkvi, tvornica i domova Drnišana.

Te 1991. godine, po popisu stanovništva na površini od 840 km2, živjelo je 24.169 stanovnika, od toga 18.732 Hrvata i 4.974 Srba.
Proživjeli su Drnišani četiri duge ratne godine iščekivanja povratka kući nikad ne gubeći nadu u povratak, živeći u tijesnim hotelskim sobama, hraneći se u redovima javnih kuhinja, te u skladištima Crvenog križa i Caritasa.

Sanjani dan povratka stigao je s Olujom 5. kolovoza 1995. godine.

Nakon ulaska hrvatskih postrojbi u Drniš i ostala okupirana mjesta bilo je jasno da je stanovništvo koje je tijekom okupacije živjelo u tzv. Republici Srpskoj Krajini već prije napustilo domove slušajući zapovijed političkog i vojnog vrha o evakuaciji.

U gradu Drnišu oslobođenje dočekao je vrlo mali broj i Srba i Hrvata.

Potom je uslijedila višegodišnja obnova grada i drniških sela, novi početak i život iz temelja. Drniš je doživio zaista tragičnu sudbinu, dobrim dijelom je spaljen i razrušen o čemu i danas svjedoče još uvijek mnoge neobnovljene građevine.

Prema procjeni ratnih šteta, Drniš je na drugome mjestu u Hrvatskoj, odmah iza Vukovara. Računa se, naime, da je ukupna šteta na drniškom području, prouzročena ratnim djelovanjem, iznosila više od sto milijuna eura.

I danas 25 godine poslije mnogi Drnišani nerado sjećaju tih dana. Kakva su sjećanja evo što su nam rekli na ulicama grada:

{play}images/audio2/anketa_rat_web.mp3{/play}

Odgovori