REZIME

Eto, poštovane slušateljice i poštovani sluštelji, dođosmo i do kraja ove naporne 2009. godine. Ovo je naš zadnji susret u ovoj godini, i baš zgodno, pada između Božića i Nove godine.
Uvijek su ti blagdani i prigoda da pogledamo malo za sobom, da napravimo nekakav rezime svega što smo radili i svega što nam se desilo, pa da onda ipak krenemo dalje. Nije nam namjera sada docirati o situaciji u društvu i državi. Ni veliki nisu imuni na brige. Naš prvenstveni interes je Drniš i ljudi u njemu i oko njega. Mslim da svima počinje smetati sveopća relativizacija i banalizacija svega i svačega , od onih običnih dnevnih stvari, do načina življenja. Je li moguće da mediji baš potpuno samostalno prosipaju svoje žutilo po nama, i stalno nam govore da javnost ima pravo znati.
Podsjetite se samo na činjenicu koliko smo članaka i radio i tv emisija morali slušati, gledati i čitati o poštovanoj obitelji Simone i Ante Gotovca. Svi znamo kakve haljine ona nosi, kako plače, čime Ante maže kosu, ali teško da će itko znati zašto su ti ljudi značajni i što je to što su oni učinili pa je život u Hrvatskoj postao bolji i ljepši. I tako iz dana u dan. A farma i farmeri!?.
Mali obični čovjek, onaj što šuti i radi, onaj što stvara novo društveno bogastvo, nekad bismo rekli onaj marangun, kaliger, šnajder, mehaničar, električar, brijač, taj mali čovjek po strani, gotovo da ga i nema, osim kad se usudi prosvjedovati zbog neisplaćenih plaća.
U medijima sve pršti od celebritija, sve pršti od partija i prolivenog šampanjca. Na drugoj strani društvene vage su Drniš i sva druga mala mjesta u kojima se istinski život hrabro bori za pravo građanstva. Život kojem ne trebaju kamere i mikrofoni, život koji će pomoći da nestane bijele kuge s ovih prostora, život u kojem će carevati mar, samozatajnost, lijepa dmaća riječ i nadasve ljubav, ljubav prema bližnjem, ljubav djevojke prema momku, ljubav momka prema djevojci, ljubav prema svome gradu, prema Bogu, prema Domovini. Ljubav je i kad se voli kliktaj ptice u zraku, kliktaj galeba nad zapjenušenom Čikolom dok ulazi u svoju vječnu bitku sa kanjonom. Neka ove riječi budu i podsjetnik na sve one drage i mile koji nisu više s nama, a kojih se rado sjetimo u ovakvim trenucima. I ne sramite se svojih emocija. Ljubav je najdivnija od svih.

Odgovori