O kulturi još jednom

Često smo znali, raspredajući tjednima, o svemu i svačemu, govoriti i o kulturi. Znali smo tako, ne bez ponosa, spominjati i Meštrovića, i Gotovca, i Krstu Odaka, Josipa Kosora te veći broj manje ili više etabliranih pjesnika. Pri tome bismo uvijek podvlačili onu najbitniju crtu, Drniš je kulturan grad. Je li kulturu čine samo istaknuti pojedinci, ili kultura, da bi bila valjana mora imati i kakve takve značajke masovnosti.
Kad sam ja bio osnovac, stanje u kulturi bilo je ipak nešto drugačije no danas. Uz sva ona događanja koja su imala oficijelan karakter kroz školu kao što je bilo kazalište lutaka ili razne sekcije poput dramske i recitatorske ili likovne, bilo je i onoga što se sada naziva samozatajnost, što se naziva entuzijazam. Jedna grupa nas učenika volonterski je uređivala vrt tada još uvijek obiteljske kuće Adžija, sada Muzeja Grada Drniša, i to za života Nikole Adžije. Škola je imala i vlastiti vrt gdje smo stjecali svoja prva saznanja iz biologije i povrtlarstva. Poslijepodne bismo znali organizirati i prave male kazališne predstave po našim kvartovima. Nositelji takve aktivnosti bili bi naši stariji kolege iz osmih razreda, a mi mlađi bili bi pozorni promatrači. To bi bile mini kazališne predstave s recitiranjem, glumom i pjevanjem. Čak smo morali plaćati i ulaznice, a obvezni bi bio improviziran i pravi zastor, nekad od stare deke, nekad od starih vreća. U više navrata znao je biti i svečano oslikan. Mi mlađi žudili bi za trenutkom kada bi starije kolege i nama ukazali povjerenje i dali nam neku od uloga.
Svakako da je bilo i drugih igara, ali ovdje spominjem samo ono što se može svesti u užem smislu pod pojmom kultura.
Što se djeca sada igraju: Zgrozio sam se nedavno kad sam u susjedstvu otkrio da se djeca uživaju igrati Farme, da, farme, baš kao na televiziji. Još ranije bio je aktualan Big brother.Sva sreća da se Severina baš previše ne pojavljuje na ekranu, inače bi i ona postala zvijezda moga kvarta. Par malih curica, čak je, odgovarajući na pitanje što će biti kad odrastu, uglas odgovorile: Ja ću biti Severina.
A mi stariji, uvijek ronjamo ako nema pravih kulturnih događanja u Drnišu. Protekli tjedan imali smo godišnju smotru stvaralaštva učenika Osnovne glazbene škole Krste Odaka, gostovao je svojom monodramom poznati glumac Zijah Sokolović, bila je jedna promocija knjige u Drinovcima, a u petak je gostovao pjevački zbor KOLO iz Šibenika. Očito, ne možemo reći da događanja nema. Šteta jedino što je na koncertu Kola, s izvrsnim repertoarom i vrhunskom izvedbom, nazočilo manje gledatelja no što je bilo izvođača. Nije valjda da smo počeli gubiti dah u utrci s bogatstvom događanja. Ja se nadam da je ipak samo riječ o jednom lošem trenutku.

Odgovori