O jeziku

Kroz protekle godine, evocirajući naše zajedničke uspomene na neke ljude, običaje i događaje, na neka naša ljudska stanja, naše ljutnje , naše ljubavi, naše radosti i tuge, znali smo uvijek spomenuti i poneki izraz za koji mlađe slušateljice i mlađi slušatelji nisu nikada niti čuli, niti znaju što znače.
Za neke uporabne predmete koji su to davno prestali biti stvar je možda i jasna, ali ima puno imena i predjela u našem kraju za koje mladi nikad nisu čuli.
Jednom zgodom pitao sam grupu mladih znaju li što su to Ćekinovac, Kaluđerovac i Konali. Nije znao nitko. Naravno, riječ je o našim nekad popularnim kupalištima na Čikoli. Kad kažemo kupališta na Čikoli, kako to sada nestvarno zvuči, a nekada su, ljeti, kolone mladih išle na Čikolu i kupali se.
Naš nekadašnji govor, govor naših starih i nije bio baš osobito književni jezik. Bili su to lokalizmi, talijanizmi, turcizmi ponajviše, a znao se potkrasti i još poneki – izam. Meni je uvijek bio san napisati kakvu smislenu priču koja bi sva bila sazdana od ovih, nekad rabljenih, a sada potpuno ili gotovo potpuno zaboravljenih riječi.
Naravno, nisu to samo drniške riječi. Mnoge od njih moglo se čuiti i u okolnim krajevima i gradovima. Jednostavno, zovimo ih starim riječima koje nestaju iz svakodnevnog govora. Pokušajmo podsjetiti na neke.
Jednom sam spomenuo DRČINU. Naravno, to su dječurlija. Nedavno sam čuo i komentar jedne bake na strastveno ljubljenje jednog mladog para na televiziji. Starica ih je s gnušanjem gledala i komentirala: – A nu šta se zubaju ki magarad!
U kontekstu Šeherezade i izraza JOK, JOK za NE,NE, ima jedan naizgled sličan: DOK DUR DUR – DOK TRAJE TRAJE. No da se vratimo drčini. Kad je dijete već poodraslo, a slabo odjeveno i odgojeno, onda bi ono bilo DRTESINA. Ne zvuči baš nimalo poetično.
Ovih par riječi je samo da se podsjetimo. Bit će toga još. I nemojte da vas, posebno vas mlađe slušatelje, ono zubanje odvoji od pomisli na vašeg dragog ili dragu!”

Odgovori