Sjećate li se 16. rujna 1991. godine? Ispovijesti prognanih Drnišana iz kolone 1991. godine

Sjećate li se 16. rujna 1991. godine?

 

 

 

 

Na današnji dan prije 30 godina počeo je rat – iako vjerujemo da ste se mnogi i sami sjetili važnog događaja naše novije povijesti.

Prvi napadi dogodili su se 16. rujna 1991. godine u popodnevnim satima. Popodne i večer smo proveli u skloništima.

Na Drniš, Oklaj, Siverić i druga drniška naselja padale su granate iz topova i tenkova.

Predvečer je stiglo i zrakoplovstvo Jugoslavenske narodne armije.

Prve žrtve su pale toga dana na području Promine u selu Puljani, a radilo se o drniškom policajcu Šimi Grabiću te četvero nedužnih civila, među kojima se našlo i jedno dijete. Mate Burnać, Kata Pokrovac, Marija Verović i dvanaestogodišnja Marija Pokrovac tog su dana izgubili živote.

Uslijed žestokog granatiranja kolona ljudi prognanih iz svojih domova je u noći sa 16. na 17. rujna 1991. godine Kanjonom Čikole krenula prema Zagori. Bojeći se za svoj život, žene, djeca, starci i bolesnici su pješačili u strahu, neizvjesnosti …

Sedamnaest tisuća stanovnika je protjerano iz vlastitih domova, a oni koji nisu htjeli napustiti kuće su ostali kao svjedoci svih zločina na drniškom prostoru.

Uslijedila su ubojstva, palež, pljačke, i razaranja.

Drnišani su postali prognanici naredne četiri godine. Proveli su ih živeći u nadi i čekajući trenutak kada će se vratiti svojoj kući.

Zahvaljujući braniteljima taj su san dosanjali 05. kolovoza 1995.

Onima koji su u toj borbi svoj život položili na Oltar Domovine – neka je vječna slava i Hvala im.

Prognanici – to smo bili. Sedamnaest tisuća žitelja drniškog kraja. To su nam učinili. I još puno gore od toga.

Ubili su nam naše najdraže, zatočili ih, maltretirali, zlostavljali, silovali.

Spalili su i opljačkali naše domove, crkve, spomenike, oskvrnuli naše grobnice.

Mi smo bili žrtve, a srbočetnička vojska agresor.

Rat je počeo 1991. a ne 1995. godine. To je istina.

 

Fotografije: Gradski  muzej Drniš