O vaterpolu

O jednoj temi nisam nikada u životu pisao makar se ovim javnim pisanjem bavim skoro četiri decenije. To su vodeni sportovi. Jedino sam jednom prigodom spomenuo simpatičnu činjenicu da me plivati naučila tek moja žena kad smo se oženili. Ovaj put naprosto moram kazati ponešto o vaterpolu. Za razliku od nogometa o kojem svi sve znamo, o vaterpolu, njegovoj strukturiranosti, njegovoj taktici i težini čini se da malo nas koji ga gledamo to zna.
Preko godine gotovo da i ne obraćamo pažnju na vaterpolo prvenstvo, tko je bolji, Jug, Primorje, Mladost ili Jadran. Tek kad se ode na kakvo prvenstvo ili Olimpijske igre, proradi krv, prorade emocije i onda bivamo razočarani ili pak ushićeni kao što je to bilo sinoć. Mene fasciniraju ti mladići u bazenu. Koliko tu treba snage, volje, smirenosti, izdržljivosti, ma naprosto svega. Koliko samo tu treba otrpjeti udaraca, i onih nužnih u žaru borbe, ali i onih prljavih i podmuklih. Koliko samo u njima ima snage, to je čudo jedno. Kad je došlo do smjene u vodstvu reprezentacije, kad je otišao Ratko Rudić, a došao Ivan Tucak iz Šibenika, i sam je bio vrstan igrač, mnogi su izražavali skepsu. On ih je odmah počeo razuvjeravati medaljama. Mi, kakvi već jesmo, priznajemo samo zlato. Na ovom jučer završenom prvenstvu vidjeli smo jednu čini se sasvim novu Hrvatsku. Čvrstu, snažnu, potpuno zrelu i samouvjerenu. Ni traga oholosti, već prije svega vjere u vlastitu snagu, moć i zajedništvo. Ono što fascinira jest način kako Tucak vodi reprezentaciju. Rekao bi netko, hladno, ne divlja poput nogometnih trenera, rekao bgi neupućeni, djeluje gotovo nezainteresirano. To na igrače djeluje umirujuće, kao apaurin, nema panike, momci spremili smo se, vi to želite, vi to možete. Kod svakog gola tu je neopisiv osjećaj sreće. Zašto toliko u trenucima trijumfa kad smo prvaci svijeta, spominjem upravo selektora, a ne pojedinačne igrače ? Imam prigodu često ga sresti u Šibeniku. Ni traga nekoj nadmenosti. Vrlo fin, samozatajan čovjek, jedan od nas običnih ljudi, čovjek koji uživa popiti kavu s prijateljima u Đira i odzdravit svakome tko mu se javi. Takav čovjek zaslužio je ovo zlato. Mi mu ih želimo još puno u nizu.