O jeziku deseti put

Lutajući ovako eterom i tragajući za starim, gotovo zaboravljenim riječima i izrazima, vidjeli smo da nema gotovo nijednog područja života gdje takvih izraza nema. Naravno, izuzeci su u području tehnologije koje nekada nije niti bilo. Tako je moja mater bila lišena bilo kakve brige oko ADSL-a, PC-ja, CHAT-anja, blogiranja, e – mailiranja i brojnih sličnih čuda i čudesa. Pa i telefon, kad je došao u kuću, navečer bi se iskopčavao iz utičnice zbog straha od mogućeg groma.
Ljudi su češće znali malo PROLJUDIKATI, malo se čuti i popričati, a ne bi im tada padalo na pamet BALABRATI, govoriti bez smisla, neki bi rekli i BRLJATI. To je mogao raditi samo onaj tko je bio BLEKA, a to hoće reći glupan ili budala. I sada i onda bilo je onih, bez obzira da li su bili bleke, koji su uvijek IZVENTAVALI, IŽINJAVALI, odnosno izmišljali stvari o drugima, pa ih plasirali dalje. U slučaju prevelikog izventavanja znalo je često doći do situacije da ona oštećena strana dobro SMIRI onu zločestu stranu, što hoće reći da je dobro udari. A i prijetnja koju bi sada iskazali kao ŠUTI, NE GOVORI, prije bi glasila SAMO REGNI, ili preciznije, šuti da ne čujem glasa. Kad smo maloprije spomenuli bleku, gotovo da zaboravismo i njegova prijatelja BERLEŠU ili BERLONJU, a to će reći priglupu, tupu i nasrtljivu osobu. U tim sučeljavanjima kad bi krunski argument bile šake, znalo bi se desiti da netko nekoga dobro IZLEMA, ili istuče, a onda bi ovoga koji dobije batine zvali GUBEŠA, preciznije zakržljali i nerazvijeni. Mi samo usput spominjemo ove izraze, ali prava će stvar biti ako vas oni podsjete na one bleke, gubeše i berlonje s kojima ste vi imali posla u životu. U toj grupi izraza još je jedan srodan. Glupanu bi uvijek rekli da je TUDUM, a to će reći vrhunski glup.
Meni su uvijek bile simpatične starije gospođe koje bi govorile onim, zaista klasičnim govorom. Tako sam svojedobno slušao i opis jednog dečkića: A što će jadna sirotinja, gaće tašelane na sto mista, gumenjašići umisto postola, umisto bičava gete, a gori bokun štračice. Pa ti Europljanine, razumi što je baka napričala. A zapravo, riječ je o skromno odjevenoj osobi koja ima hlače s puno zakrpa ili tašela, gumene šlape – opančiće umjesto cipela, umjesto klasičnih čarapa pletene vunene čarape od domaće vune, a gore nekakav ispodprosječan komad odjeće. Šteta što onda nisu postojale individue koje se sada odazivaju na ime FASHION GURU. Teško da bi ikad uspjeli što zaraditi. Sjećam se samo jedne modne situacije. Mater mi je dala tašelane gaće, a ja sam se pobunio. Ona je odmah uzvratula, a ja dobro zapamtio: Dite moje, za gaće i obraz nisu važni tašeli, važno je da su čisti!
Ovo malo zrnca duha svijetli i danas u mojoj duši!