O Drnišu

Svakim danom smo svjedoci strahovitih promjena što brzinom svjetlosti, rekli bismo, mijenjaju naše predodžbe o svijetu i životu. Sustavi vrijednosti tako se relativiziraju da se čovjek naprosto zapita gdje se to nalazi?
Je li na djelu opća amerikanizacija ili pak europeizacija ovih naših prostora, ili smo mi sami postali indiferentni spram temeljnih vrijednosti života pa naprosto puštamo da nas zapljuskuju valovi kojekakvih novotarija iz bijelog svijeta?
Oni koji su ostali romantičari, s užitkom prebiru po spomenarima svojih života, listaju ono vrijeme kada su bili mladi, kad je i Drniš bio sasvim drugačiji, kad se voljelo na jedan običniji način, bez glamura, ali puno dublje i iskrenije. Mnogi listaju po sjećanjima da bi oteli zaboravu prve ljubavi, nedosanjane snove, prvi poklonjeni cvijet, prvi poljubac ili muku neuzvraćene ljubavi. Vrtlog života nosio nas je kojekuda, svemu je svoj gadan pečat dodao i rat. Čini se da danas ljudi i ne govore ni o čemu drugom osim o kunama, eurima, kreditima, ratama, kamatama ili udjelima. Jesmo li zaista postali zarobljenici konzumentskog društva koji su potpuno zaboravili da osim želuca imaju i srce i dušu?
Duboko se nadam da još uvijek ima mladića koji se ne srame javno priznati da su zaljubljeni, koji ne srame zaplakati, koji vole lijep stih ili melodiju. To možda nisu klasične muške mačo osobine ali upravo one najbolje korespondiraju s dušom. Jedino tako može se othrvati celebritijima, big brotherima i sličnim čudima ovoga doba.
A i sam grad kao da prati moderne trendove metropolitanizacije a da toga nije niti svjestan. Još nas puno ima koji smo u Radinčinim bajamima mogli stvarno samo brati bajame. Sada je to mali pravi gradić. Posljednja kuća prema Badnju bila je kuća Đanka Skelina uz benzinsku crpku, sada je to niz kuća neprekinut do Siverića. Više nema jasne granice gdje počinje Badanj, Siverić ili Varoš. Prema Knezovima također raste novo naselje a Kamenjača je davno prestala biti osamljeni objekt u Industrijskoj zoni. Neće proći puno vremena a mi ćemo se naći u jednom velikom gradu.
Bilo bi lijepo kad bi naše duše i naša srca pratila taj rast. Ne treba tu puno filozofije. Drniš valja samo voljeti.

DRNIŠANAC