Milka Tomić

- 19. studenoga 2013.

Radeći ovaj posao svojevrsnog kroničara našeg grada, našeg kraja, imao sam prigodu sresti se s puno ljudi koji su obilježili i naše i svoje živote, obilježili ih na onaj najljepši mogući način, svojim talentom, pisanom riječju, svojim aktivizmom na različitim područjima života, svojom glazbom, svojim športskim dostignućima.
Jednostavno, navikneš se na te ljude, na njihov rad, na njihove uspjehe i bude ti drago što ih znaš, što ponekad popričaš s njima i što su oni jedan, kako ja to volim kazati, od najljepših kamenčića u mozaiku što se zove Drniš.

Zašto sve to govorim?! Zato da bih poželio sretan odlazak u mirovinu našoj Milki Tomić, ravnateljici Tamburaškog orkestra, ravnateljici Osnovne glazbene škole Krste Odaka i osobi koja je neizostavna kad je riječ o glazbi u Drnišu, o pedagoškom radu s mladima, s djecom, kad je riječ o trajnom angažmanu u kulturnom životu našeg grada.

Milka je, to uvijek s ponosom kaže, iz Siverića, i svoj glazbeni talent počela je razvijati upravo tu, u Siveriću, u svojoj školi. Nikad ne zaboravlja spomenuti svog učitelja glazbenog odgoja u Siveriću, Antu Sladoljeva iz Vodica, koji je oformio tamburaški orkestar u školi.

Milka je glazbenu školu završila u Splitu s klavirom i flautom kao glavnim instrumentima, i već u 21. godini kao mlada glazbenica počela predavati u Zmijavcima kod Imotskog, pa zatim u Murteru i onda 1973. godine u Drnišu. Kad sam je pitao jednom zgodom kako to, završila klavir i flautu, a njen život ipak je obilježila tambura, širokim osmijehom i s puno ljubavi u glasu počela je govoriti o svom stricu, svećeniku franjevcu fra Gabrijelu Tomiću koji je imao tamburu u kući. Svoju ljubav prema tamburi prenio je Milki, a ona je te predivne vibracije ljubavi širila dalje.
Sve te godine u Drnišu, od 1973. pa na ovamo Milka je posvetila pedagoškom radu s mladima, u Osnovnoj školi u Siveriću, Drnišu, Srednjoškolskom centru, a od 15. listopada 1975. godine počinje rad s tamburaškim orkestrom u okviru ondašnjeg Kulturno umjetničkog društva Božidar Adžija. Jedno vrijeme Milka vodi i Gradski pjevački zbor i klapu Kalandruni, ali ono što najviše obilježava njen rad, to je upravo tamburaški orkestar.

Ljubav prema glazbi koja se rađa s čovjekom, baš kao i talent, ali i neiscrpna energija i volja u radu učinili su da je naš tamburaški orkestar u neovisnoj Hrvatskoj, od trinaest godišnjih takmičenja,
osvojio čak jedanaest zlata i dva srebra, a i prije, u bivšoj državi, osvojili su dva republička trofeja i dva savezna.

Milka nas je navikla na vrhunski nivo, i nama je postalo normalno da su naši tamburaši najbolji. Zato je i došlo i do plodne suradnje s profesorom Julijem Njikošem, nažalost sada pokojnim, i Verom Svobodom, našom ponajboljom interpretatoricom tamburaške glazbe.

Na stranu sve diplome i priznanja i formalnosti. Ono što je mene uvijek fasciniralo kod Milke, to je njena iskrena zaljubljenost u glazbu, u Siverić, u Drniš, u ovaj kraj, u ove ljude, i njena energija kojom neštedimice obasipa sve oko sebe.

Zato i ove riječi, potaknute Milkinim umirovljenjem, samo su izraz poštovanja prema osobi koja je sebe i cijeli svoj život i talent podarila svome kraju i ljudima. Neka je na tom putu i nadalje prate krepko zdravlje i mir i dobro!

Drnišanac


MIŠLJENJA ČITATELJA

OSTAVITE ODGOVOR

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Nastavite čitati

Prethodna objava

O babicama


Radio Drniš

Sviramo samo najbolje

Current track

Title

Artist

Background
hrCroatian