Ljubav nekada

Svi smo bili maleni, pa su nam naši stariji govorili da ćemo imati curu ili momka kad odrastemo, i svi smo to prihvaćali kao gotovu činjenicu, gotovo kao obvezu. Naravno, puno nas nije u toj ranoj fazi niti znalo što će nam cura, ali ako to već govore naši stariji, vjerojatno je to onda nešto dobro i lijepo.
Tako je dozrelo vrijeme da smo spoznali i tu dobrotu i tu ljepotu. Kako pjesnici vole kazati, došlo je doba da se ljubav proba. Nekako se s više stila, i rekao bih i elegancije, ljubovalo u ona vremena prije četrdesetak godina. Nije tada bilo kafića kao sastajališta, nije se pušilo cigarete po ulici, a pogotovo to nisu radile djevojke. Sjećam se dobro snebivanja moje majke kad je vidjela jednog našeg susjeda kako se ljubi s djevojkom u sred bijela dana. Nije bilo bitno što je to bila ozbiljna veza koja je u konačnici rezultirala brakom, bila je nazovi sramota ljubiti se javno.
U neka ranija vremena Volarica je bila mjesto mnogih strastvenih sastanaka, mjesto mnoštva uzdaha i poneke suze. Podvornica i potok uz nju također su bile rado korištene lokacije za diskretne večernje susrete.
Uvijek bi ti susreti i šetnje bili puno drugačiji no danas. Nije bilo zagrljaja po cesti, poljubaca, šetalo se na distanci, razgovaralo o sasvim trivijalnim temama, nimalo nalik ljubavnim. Nikada noć i zvijezde neće otkriti mnoge ljubavi u osami, mnoge suze zbog rastanka, mnogu tugu zbog neuzvraćene ljubavi.

Posebice je bilo riskantno za djevojke uputiti se u šetnju s momkom preko Čikolskog mosta, put Guvna. Ako bi to učinila, smatralo se da je ta veza gotova stvar, pa ma kako ona bezazlena bila. Znali su roditelji ponekad prijeko reagirati, pao bi i gdjekoji šamar, no ništa nije bilo teško samo da se stisne voljena ruka, da se vidi najmiliji osmijeh, da se osjeti ona slatka drhtavica koja obuzme cijelo tijelo dok se gleda u voljene oči. I tako bi u kolopletu života stare ljubavi nestajale, nove bi nastajale, nastajali bi brakovi, rađala se djeca. Ipak, ništa nije moglo iz sjećanja izbrisati čaroliju prvog poljupca, neopisivu sreću dok drhtava ruka mrsi milu kosu, a zvijezde i mjesec prosipaju svoje srebro po krajobrazu. Možda je sve to ponajbolje sažeto u slijedećim stihovima:

Cura se voli kad si mlad.
Kad skupiš godina voli se, svoj grad
A kad ih skupiš baš puno, dosta,
Tad ti još samo jedno osta:
Mislit o vremenu što je za tobom
I svoje misli podijeliti s Bogom

Drnišanac