Kolona 1991. godine: 17 tisuća žitelja drniškog kraja prije točno 29 godina prognano je iz svojih domova

Prošlo je 29 godina od početka rata na drniškom području.

Prvi napadi dogodili su se 16. rujna 1991. godine u popodnevnim satima. Granate iz topova i tenkova, zatim iz višecijevnih raketnih bacača pale su na Drniš, Oklaj, Siverić i ostala drniška naselja, a u predvečerje je stigla i avijacija Jugoslavenske narodne armije.

Na području Promine u selu Puljani toga dana pale su i prve žrtve od strane srpskog agresora. Poginuo je drniški policajac Šime Grabić, te četvero nedužnih civila  među kojima i jedno dijete. U prvom granatiranju u Puljanima su stradali Mate Burnać, Kata Pokrovac i Marija Verović, dok 12-godišnju djevojčicu Mariju Pokrovac pogodila je granata istog dana u Oklaju za vrijeme obreda sahrane na mjesnom groblju svetog Mihovila.

U noći sa 16. na 17. rujna 1991. godine krenula je kolona ljudi prognanih iz svojih domova prema Zagori.

Žene, djeca, starci i bolesnici – pješačili su u strahu i boreći se za svoj život – pod granatama i rafalnom paljbom preko Čikole do Pakova Sela i Pokrovnika, te dalje vlakom i autobusima prema sigurnijim mjestima. Sa svojih ognjišta protjerano je 17 000 stanovnika.  Novi dom narednih godina većini je bio u hotelima diljem Hrvatske.

Oni koji nisu željeli napustiti kućni prag, ostali su kao svjedoci zlodjela koja će se na drniškom prostoru odvijati u četiri godine okupacije: ubojstava, paleža, pljački, razaranja kulturnih spomenika, dobara, groblja, crkvi, tvornica i domova Drnišana.

Te 1991. godine, prema popisu stanovništva na drniškom području živjelo je 24.169 stanovnika, od toga 18.732 Hrvata i 4.974 Srba.

Proživjeli su Drnišani četiri duge teške ratne godine iščekivanja nikad ne gubeći nadu u povratak kući, taj dan stigao je sa Olujom 5. kolovoza 1995. godine.