U susret jeseni

S jeseni čovjeka uhvati uvijek nekakva lagana melankolija, sjeta ili nekakva mješavina emocija da čovjek ni sam ne zna o čemu je riječ. Jednostavno, ljeto kad ni nemaš vremena o bilo čemu razmišljati osim o hladovini, moru i odmoru, brzo prođe. Dođe škola, dođu brige. Najprije one banalne, nabavka knjiga, opre3me i svega ostalog što uz to ide. Začudno je s koliko žara roditelji kupuju i što treba i što ne treba. Sretna okolnost u našem odrastanju bila je što si jedan komplet knjiga mogao upotrijebiti više generacija jer se nisu mijenjale, a ja sam čak i školsku torbu imao sedam godina. S računalima i mobitelima nismo imali nikakvih problema jer njih onda jednostavno nije bilo. Blaženi mir i tišina u eteru. Kad smo već došli u fazu laganog zaljubljivanja, nismo gubili vrijeme na SMS-ove. Bili smo vrlo izravni u našim nastojanjima, vjerujte svjedočenju iz prve ruke, bilo je puno ljepše. Jesen svojim bojama, svojim mirisima stvori poseban ugođaj. Ove godine i priroda je počela, ispaćena vrućinama i sušom, ranije mijenjati svoje boje. I dalje su one čarobne jer nebeski slikar i dalje ima svoju paletu boja koju obično ljudsko oko teško može i zamijetiti. Kad pogledaš kakav obronak, tek onda vidiš kako stabla znaju prekrasno izgledati. U zraku se osjeti i miris grožđa, miris trganja. Ništa ne može zamijeniti onaj miris dropa kad se peče rakija, a on se raširi lagano krajolikom. Onda čovjek ne zna više čime je opijen, ljepotom krajobraza ili mirisom rakijskih para.
Uvijek s jeseni padnu mi na pamet i oni stihovi o samoći: Samoća prazna, jesenja, a biva sve jesenije. S jeseni se uvijek sjetim još jedne stvari, naizgled sitnice. To su nekadašnji disko klubovi. Sada po diskotekama na obali gostuju svjetski d-džejevi. Nekada je bila dovoljna malo veća sala, prostorija, dobar gramofon navijen do daske i polumrak. Drniš je imao svoj disko, “Veneru” u Pranića kući, Kričke su imale svoj disko, pa Gradac, Trbounje, Tepljuh. U svakom od njih znala se roditi poneka ljubav, znalo se stisnuti dragu ruku, pogledati u dubinu dragih očiju. Tu nisu trebali SMS-ovi. Davno je nestalo tih disko klubova, a sve je manje i mladih po selima. Onda mi opet padne na pamet pjesnik i ona njegova: Samoća prazna, jesenja, a biva sve jesenije !

 

Odgovori