Roški slap

- 17. veljače 2009.

Često sam bio u prigodi pričati sa kolegama iz drugih dijelova Hrvatske. Bilo je tu Slavonaca, zagoraca, Prigoraca ili Ličana ali su svi, ama baš svi bez razlike izražavali divljenje činjenici da je Drniš u neposrednoj blizini dva nacionalna parka, te u neposrednoj blizini jednog od najljepših lokacija na Krki – Roškom slapu.
Kad je veliki Cesarić napisao svoj Slap, kao da je pišući bio na Krki, baš na Roškom slapu. Još od gimnazijskih dana ljubav prema Krki, mojoj i mnogim drugim generacijama, s neviđenim žarom usađivao je u naša srca rođeni Slavonac, profesor Adam Peičić. Možda kad je stigao Drniš kao mladi učitelj nekih davnih godina nije ni slutio da će Drnišu i Krki posvetiti život. Volio je Krku ljubavlju iskrenog zaljubljenika i znanstvenika, pa je i prvi koji je Krku učinio temom naših maturalnih radova.
Tada se u Roški slap išlo makadamskim putom. Glavno odredište je bio mali hotel na Roškom Slapu, koji je za nas mlađe tada bio prepun mistike i tajanstva. Znali smo da tu dolaze neki stariji Drnišani igrati karte a poneki i da svoju nevjeru ili tajnu ljubav skriju od očiju javnosti.
Osoblje je bilo visoko profesionalno, posvećeno ugodi gostiju. Sa svih strana slapovi i slapići a iz daljine huk glavnog slapa i žubor sa obližnjih kaskada. Rijetkost bi bila sresti nekog nepoznatog. Danas je sve više rijetkost čuti da se govori hrvatski. Turizam i otvaranje Hrvatske svijetu učinilo je svoje. Sve dulje rijeke turista dolaze se diviti predivnom mozaiku ljepote, satkanom od stijena, vode i šiblja, diveći se mašti Stvoritelja.
Širinu domaćinske duše uvijek se može osjetiti kod Vranjice. Panoramu Krke s njegove terase dovoljno je jednom doživjeti. Pamti se cijeli život. I kad malaksa sunce, kad vrelina ljeta počne uzmicati pred bojama jeseni, onda Roški slap postaje najljepši. Nadođe Krka, uspjene se vali, kaskade budu prepune pjene. I tad mi padne na pamet ona Cesrićeva kap. Neka ta divna metafora bude vodilja svima nama. San zvani moderna i bogata Hrvatska pomozimo svi mi tkati. I onda ćemo znati da muka padanja slapa niz vododerine i kanjona nije bila uzaludna.

Drnišanac


MIŠLJENJA ČITATELJA

OSTAVITE ODGOVOR

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Nastavite čitati

Sljedeća objava

Moj ćaća


Prethodna objava

Biserje oko nas


Radio Drniš

Sviramo samo najbolje

Current track

Title

Artist

Background
hrCroatian