Recesija i mi

- 25. srpnja 2008.

Ljeto je već debelo tu, među nama, borimo se s Celzijusima i UV-e zrakama, slušamo o opasnostima najrazličitijih vrsta i gotovo da poželimo ne mrdati se iz kuće.
Eto, ako pođemo vani, Hrvatski autoklub odmah upozorava na moguće nesreće. Hidrometeorolozi upozoravaju na žestinu sunčevih zraka i opasnosti koje one nose sa sobom. S ekrana nas upozoravaju na velikog morskog psa što luta Jadranom. Pa gdje da se čovjek makne?
Možda je ipak ponajbolje ne pratiti medije. Ovih dana kad nam je kapa puna visokih temperatura, tlak nam stalno dižu mediji pričama o recesiji, o krizi, o postocima smanjivanja plaće i još koješta tome slično. Imam osjećaj da sam se gotovo vratio u djetinjstvo.
I onda se štedilo. Kruh se kupovao, ali bi se sav i pojeo. Nikad se kruh nije bacao, već bi se jeo dok ga ima, pa koliko god to bilo dana.
Struja se štedila silom prilika. Jednostavno, moji nisu imali frižidera, nisu imali električnog štednjaka. Rano se išlo spavati pa nije trebalo ni puno žarulja. Kad je došao konačno i prvi televizor u kuću, njega se isto moralo gasiti poslije Dnevnika, ne zbog štednje već zato što je ćaća išao leći i nije dozvoljavao nikakvu buku. O ćaćinoj plaći bolje je i ne govoriti. Nije bilo šanse nešto ga pitati. Odgovor bi se znao unaprijed: Nema. Tako su išle godine i čovjek dođe u prigodu i sam zaraditi poneku lovu. Prvi put kad sam prodao stare novine šjor Peri Mijiću u Siništima, od tog honorara kupio sam sebi cigarete. Mater me je otcinkala ćaći, a on, na njeno iznenađenje, nije ništa vikao, već je redovno od mene žicao DIV filter koji je tada bio hit. Tada takve stvari ljudi nisu zvali recesijom, to je bilo siromaštvo.
Sjećam se dobro Petrova polja. Teško je bilo naći jednu parcelu, a da nije bila uzorno obrađena. Svaka od tih njiva ili vinograda davali su neki plod. Danas se Polje uglavnom zeleni. Sve je postalo jedna velika livada s prepuno trave. Kao da se povijest iz romana Josipa Kozarca Mrtvi kapitali, ponovno ponavlja. Zemlja leži, nitko je ne obrađuje, a svi govore kako je teško i kako se ne može. A mrtvi kapitali su pred nama. Valjda i ona stara parola: Valja raditi!
No ne valja biti staro pesimističko gunđalo. Veći dio ljeta još uvijek je pred nama. Brojne priredbe, nogometni turnir, a počelo je i nogometno prvenstvo. Još koji tjedan pa će i blagdan sv. Roka. Bit će to prigoda da opet preispitamo sebe i vlastite živote. A do tada, ne dajmo da nama i našim životima zavlada recesija. Ipak je ona ponajprije stanje duha. Naš, drniški, povijest je pokazala, ostao je nesalomljiv.


MIŠLJENJA ČITATELJA

OSTAVITE ODGOVOR

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Nastavite čitati

Sljedeća objava

Mi i Dan mrtvih


Prethodna objava

Radio Drniš


Radio Drniš

Sviramo samo najbolje

Current track

Title

Artist

Background
hrCroatian