O nama još jednom

- 2. prosinca 2012.

Mora da godine čine svoje, pa svaki put kad vidim u našem gradu nešto lijepo, dobro, pametno, uzdrhtim se sav, dođem gotovo do ivice suza. Kažu i da čovjek u godinama lako podjetinji. Tko zna što je u pitanju !?

Priznat ćete i sami, bilo je divno ovaj tjedan na našim radio valovima kad smo slavili četrdeset godina postojanja i rada naše radi postaje. Kruna te proslave bio je program 27. studenoga u Glazbenoj školi. O tom dijelu proslave moram kazati makar koju riječ.

Kako sam poslom vezan za teren, u Pirovcu često sretnem čovjeka koji se bavi turizmom, ima svoju agenciju, ali je i vrlo upućen u radio kao medij, jer je i dopisnik i reporter Hrvatskog radija – Radio Zagreba, pa je čak i voditelj na nekim festivalima. Ja sam se, naravno
pohvalio kako mi slavimo 40 godina, a oni u Pirovcu uopće radio niti nemaju. Naša urednica poslala mu je pozivnicu i čovjek je došao na proslavu. Skupa smo sjedili i on je najprije ostao zapanjen ambijentom, dvoranom i ogromnim brojem ljudi i posjetitelja.
Njegovu iznenađenju nije bilo kraja tek kad je program počeo.

Kako i dolikuje, najprije najmlađi uzrast, dječica našeg dječjeg vrtića sa svojim vrijednim tetama. Nikome nije bilo bitno u publici da li se falila koja nota. Važno je bilo da dječica osjete radost, ljubav, i da što prije spoznaju što znači kad volite Drniš i kad vas Drniš voli. Nezaobilazan dio naše kulturne ponude je i mješoviti pjevački zbor NEUMA. Mene osobno oduševio je gospe! repertoar, a ukupan dojam tog nastupa odmah ukazuje na to da zbor vodi i njime suvereno ravna nadasve stručna i samozatajna dama Jelena Prpa.
Onda je uslijedio crescendo nastupa naših kulturno umjetničkih društava.
Miljevčani, Zagorani, Petropoljci, ne znaš tko je bolji, raznovrsniji. Pa još kad je susak napravio pet – šest điri, pa kad je počelo natpivavanje u dvorištu, to je bila divota, naprosto divota. Pomladak društva iz Oklaja, iz Promine, pokazuje da i kod njih ima, kako se to popularno kaže, nade u svijetlu budućnost.

Klapa DRNIŠ s punim pravom je pokazala daje i klapa, i drniška. Još da uspiju malo s kojim pravim CD-om, tko bi bio radosniji od nas, njihovih vjernih slušatelja.

Kad je počeo nastup tamburaškog orkestra pod ravnanjem Milke Tomić, moj gost iz Pirovca gotovo se šokirao. Pa oni uopće nesviraju kao djeca, čovječe, pa oni su profesionalci. Da ih samo slušaš a ne gledaš, ne bi uopće znao koliko im je godina. Ja sam se u tom
trenutku osjećao poput pauna kad širi svoju lepezu na repu. Dio
predstave dramske družine djece pod voditeljstvom profesorice Robertine Hrstić ukazao je i na taj vid stvaralaštva mladih.

U međuvremenu nastupilo je još nekoliko ljudi, vaš Drnišana , pjesnik Frane Bilić kao Brale iz Zagore i njegov sin Jakov, inače profesionalni glumac. Joško Bukarica je svojim izvedbama pokazao da se i na planu zabavnih nota možemo punopravno nositi s ostalim svijetom. No svojim humanitarnim angažmanom Joško je pokazao da mu tu ipak nema premca.

Nitko nije mogao ostati sjediti kad su u završnom dijelu programa na pozornicu stupili momci i djevojke iz društva Zvona Zagore. Uz zvuke Gena kamenih su plesali, a završno kolo me za
trenutak prebacilo u Vrliku, na guvno iz Ere s onoga svijeta. Toga trena osjećao sam da smo dio Svijeta, onoga velikog, kulturnog, uljuđenog, ostao sam zadivljen kvalitetom izvedbe. Oni su najbolje pokazali što znači volja, ljubav i nadasve rad.

I onda na kraju, kad je sve bilo gotovo, govorim ja mome prijatelju: Znaš, Boris, ovdje nema niti jedan izvođač koji nije s Drniškog područja. I ne zaboravi, to što si vidio, to je tek dio.

Ništa nije izustio osim jedne kratke rečenice: Drnišani, svaka vam čast !!

 

Drnišanac


MIŠLJENJA ČITATELJA

OSTAVITE ODGOVOR

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Radio Drniš

Sviramo samo najbolje

Current track

Title

Artist

Background
hrCroatian