O jeziku XI. put

U svom obilju starih riječi, nekada redovito rabljenih, danas gotovo zaboravljenih, naprosto se teško snaći i sve jasno razabrati. Ma koju od oblasti ljudske djelatnosti počeli analizirati, odmah uočimo da svaka od njih ima svoj vlastiti leksik s podrobnim opisom i stvari i tehnologije.
Jedna od najčešćih djelatnosti koje se još uvijek upražnjavaju jest ŠIVANJE i krojenje. Ta tko bi sada kazao da su krojačicu nekada zvali ŠALDURICA. Ona bi najprije svima morala UZETI MIRU, znači izmjeriti sve potrebne dimenzije za šivanje. E, tek tada dolazimo do sveg starog nazivlja. Na glavi žene bio je ŠUDAR ili marama, muškarcu oko vrata KOLARINA a ne kravata, nosio je JAKETU, a ne sako, imao je ĐILET ili ĐILETIN, a ne prsluk, i nosio je GAĆE, a ne hlače. Naravno, umjesto čarapa nosio je BIČVE, a umjesto cipela POSTOLE.
Žene su umjesto sukanja nosile KOTULE, ako su bili nabrani, onda bi to bili PLISIRANI KOTULI, a oko vrata kao ukras obvezno bi bio komad MERLA ili veza vezenoga koncem ručnom kukicom. Kad smo već kod odjeće, moramo, naravno, spomenuti i intimno rublje. Ono što na sjeveru Hrvatske podrazumijevaju kao gaće, mi zovemo MUDANTE. A tko bi u izrazu prsluk prepoznao ono što se nekad zvalo REĐIPET!?
Meni se osobito urezao u pamćenje izraz CENTURA. Davno sam ga čuo i tek sam nedavno shvatio da je riječ o podstavljenom dijelu hlača oko pojasa. A sjećate li se izraza ROKEL? To vam je onaj najčešće drveni valjčić na koji se namotava konac za šivanje, a smotak tkanine u dućanu pravokutnog oblika nazivao se PEČA.
Sada ima sve manje tih izraza iz prostog razloga što je sve više gotove odjeće, pa je sve manje i šaldurica i šila, a merlo možemo vidjeti još samo ponegdje u filmovima ili već požutjelo od vremena u nečijem skrivenom BAULIĆU.
Puno je toga što je vrijeme nepovratno izbrisalo, ponajprije našu mladost. Zato i spominjemo ove stare riječi iz davnine, vremenu uprkos!