O jeziku osmi put

Tek kad se ovako malo ozbiljnije uhvati čovjek jezika, vidi da je upao u jedan beskraj kojem se ne naslućuje ni početka niti kraja. Svaka stara riječ koju tematiziramo budi asocijacije na hrpu drugih riječi, i tako stalno, riječ po riječ, asocijacija po asocijacija.
Uz ono što volimo svi isticati, a to je bogatstvo izričaja, čest je i suprotni slučaj, a to je oskudica riječi. Vjerojatno ste svi zapazili ljude koji koriste kao poštapalice izraze A PA ŠTAŠ, I OVO I ONO, ETO TAKO, DAKLE, Eee, A. U nedostatku pravih tema za razgovor, u nedostatku prave komunikacije, spasonosna je tema vrijeme. Zahladilo danas! E, zeman je! Dosadila, brate, ova kišetina! Ajme ovoga leda! Sveto lito, brate! A ljeti svi priželjkuju zimu i tako stalno. Uvijek je najljepše ono drugo vrijeme, a ne ovo sada. A u principu mi živimo samo sada, u ovom trenu. Sve ono bivše je prošlost, a budućnost tek očekujemo, tek je trebamo doživjeti. Čest je i završetak riječi na -N. Tako netko zna često šetati ŠTRIKON, željezničkom prugom, a zna se baviti i KOKOŠIN, rekli bi malo bliže moru KOKOŠAMA. Nekada ni opasni BACILI nisu to bili, već su bili BAKCILJI. Uz njih, kao glavne uzročnike svih zala moja je mater spominjala ATOME, valjda u suglasju s atomskim dobom. A njeno doba bilo je doba MARANGUNA iliti stolara ( TIŠLERI), KALIGERA ili postolara, bilo je to doba kad su žene bile sretne ako bi imale klasične ŠUŠTE i MADRACE, kad bi u kutu sobe imale po KANTUNAL ili noćni ormarić, a ispred kreveta PSIHU – komodu s ogledalom koje se nije uglavnom ni vidjelo od odloženih deka ili LANCUNA – plahti za koje nije bilo dovljno mjesta u ormaru. Svaka bolja domaćica morala je imati što više ŠUGAMANA – ručnika, što više KANAVAČA, kuhinjskih krpa, JASTUČNICA – INTIMELA, a sastavni dio opreme uvijek je bio i po barem jedan PJUMUN ili perina. Bijelo sitno rublje zvalo se talijanizirano BJANKARIJA, a mnoge su domaćice zimi stavljale na krevete SUKANAC, čvrsti tkaveni prekrivač od vune koji se izrađivao na tari. On se mogao prati jedino PRAKLJAČOM, posebno prilagođenom daskom kojom se lupalo po njemu. Onda je malo tko imao BANJ ili kupatilo, pa se pranje vršilo u VIDRU.
A vi, poštovane slušateljice i poštovani slušatelji, ne zdvajajte nad ovim vremenom i ovom burom. Opet će proljeće i pet ćemo govoriti da sunce najljepše izlazi nad Svilajom, dok uspjenušena Čikola ispod obasjane Gradine nastavlja svoj vječni ples predivnim kanjonom, a mirisi prvih ljubičica napajaju naše nosnice.

Odgovori