O jeziku deveti put

- 1. ožujka 2011.

Uvijek ovo prohladno i tmurno vrijeme kakvo je danas, probudi u čovjeku melankoliju, nekakvu sjetu, vrati ga mladosti, sjećanjima, vremenima kad mu nikakva oluja nije smetala da bude sretan i veseo. Možda ipak glavni uzročnik takvih stanja nije vrijeme već prosta činjenica da smo nekad bili mladi, a mladosti ništa nije prepreka, ponajmanje malo kišice i poneki oblačak.

Nekad se često rabio naziv SINIŠTA za prostor u kojem se sada nalazi Osnovna glazbena škola, dvorište ili AVLIJA Policijske postaje i vatrogasaca, te skladište Crvenog križa. Nekada je to bilo skladište dva trgovinska poduzeća, jedno se zvalo 5. Novembar a drugo Gradina. Kasnije su objedinjeni u jedno poduzeće zvano Trgopromet. Tko bi sada kazao da se na prostoru Glazbene škole nalazilo stovarište građevinskog materijala. To sve spominjem usput. Meni je u Siništima najsenzacionalnija bila činjenica da smo u onom dijelu koji je služio kao skladište Crvenog križa imali Gradsko kupatilo. U vremenu kad je bilo malo kupatila u kućama, kad je i kuća bilo malo, to je bio očit znak napretka. Mi smo sa zavišću gledali sve one koji bi s čistim rubljem u najlonskoj vrećici dolazili u Kupatilo dok bi se iznutra čulo šuštanje vodene pare.

Kad bi završili ritual kupanja i šamponiranja, slijedilo bi feniranje i izlazak pred nas promatrače. Mi smo s divljenjem, pomalo i sa zavišću, gledali te ljude, maštajući da jednom i mi uđemo u taj čarobni svijet sapuna, šugamana i šampona. Svi ti lijepi trenuci otišli bi u zaborav da, eto, danas nije oblačno, prohladno i da čovjek ne može a da ne bude sjetan. Sjetio sam se tako i jednog mog, nažalost, pokojnog obiteljskog prijatelja koji je svoju suprugu, inače podrijetlom sa sjevera Hrvatske, izluđivao izrazima tipa “da su pali pali”, ili da je “CIKA CAKA”. Ona, naravno, ne bi ništa razumjela, a mi zato ponavljamo da su pali stupovi koji nose električne ili nekada telefonske vodove, a cika caka je jednostavno napuknuto staklo.

Dovoljno je samo osvrnuti se po našim domovima pa vidjeti kako staro nazivlje leži svuda oko nas. Na stolu u kuhinji je TAVAJA ili stolnjak, KACIJOLOM ili kutlačom vadimo juhu, a u TERINI, keramičkoj velikoj zdjeli obično bi mater začinila salatu. LAZANJUR je valjak kojim se razvlači tijesto, a kava se kuhala, a i sad se kuha u KOGUMI, netko kaže i u KOGULI, a miješala bi se KUĆARINOM, ili žličicom. U mojoj kući jedino se nije moglo nikada vidjeti TAKUJIN ili novčanik. Njega je ćaća uvijek brižno nosio sa sobom. 


MIŠLJENJA ČITATELJA

OSTAVITE ODGOVOR

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Nastavite čitati

Radio Drniš

Sviramo samo najbolje

Current track

Title

Artist

Background
hrCroatian