O Božiću

  •  

Uvijek nekako pred Božić raznježe se srca i svi počnu govoriti o darivanju, kupnji, šopingu, televizija nas naprosto bombardira reklamama za kupovinu svega i svačega. Gotovo da proplačemo od dirljive brige velikih šoping centara za našim standardom i njihove težnje da mi što jeftinije prođemo.
U vrijeme kada sam je bio dječak vrhunac proslave Božića bila je kupnja tuke. Darovi su bili ekološki, pokoja jabuka, možda naranča i obavezno šećerni bomboni umotani u staniol s resama. Možete li zamisliti ono blaženo vrijeme bez mobitela? A danas naprosto milijun reklama te ovih i onih mobitela, te za kunu te za dvije. I onda se pitamo poput onoga filma: Tko je ukrao Božić?
Tko je zaboravio činjenicu da je Božić ponajprije radost u srcu, radost zbog rođenja Bogočovjeka, radost zbog vjere u dobrotu, ljubav, u život vječni. Svemu tome su nas učili naši stari. I ljubavi, i poštovanju, i smjernosti, i bogobojaznosti. I da uvijek starijem kažemo Dobar dan i iskažemo poštovanje.

Uvijek se o Božiću sjetim ćaće. Kad bih dolazio na praznike sa studija, samo bi me upitao: Polažeš li ti išta gori? Polažem ćaća. I to bi bilo sve. Nije se htio dalje petljati u nešto što nije razumio. Zato me je mater jednom čak upitala: A šta ti to polažeš? Na to sam ja odgovorio da sam upravo položio Uvod u znanost o politici, te da me je profesor pitao o instrumentalizmu Johna Deweya i da sam dobro znao. Na takav moj odgovor ona se ofendila i više me nikada nije pitala što sam polagao! Jedino je do kraja studija mučilo hoću li ja kad diplomiram biti polikolor ili politolog.

Tek dugo kasnije stvari su sjele na svoje mjesto. Tako smo u šali i vedra duha uvijek vodili borbu s potrebom, neimaštinom, i zato je razumljiva radost za Božićnom trpezom. A znala bi mater, kad nije bilo novca za tuku, ponekad na stol prokrijumčariti kakvog boljeg pulastrića. I tako, netko pulastrića, netko arambašić, netko samo orahnjaču. Naravno juha je uvijek bila s rižima i durelima. I nije nas bilo briga za giga ili mega bajte, za mobitele, televizije, za sms-ove i slične stvari. Drniš je nekako više odisao, kako i pjesma kaže, mirom i veseljem.

Stoga i Vi poštovani čitatelji Portala Radio Drniša, kad za božićnim ručkom budete nazdravljali, prisjetite se i naših starih, prisjetite se i onih vremena, kad je svega manjkalo, osim ljubavi u srcima naših najmilijih, za nas i naš grad. Sretan Vam Božić.

Drnišanac

Odgovori