NK ZAGORA

- 17. veljače 2009.

Svi mi imamo neke male sitne radosti koji nam ispunjavaju život i čime ga smislenijim, bogatijim i nadasve radosnijim. Netko sakuplja poštanske marke, pa je on filatelista, netko sakuplja stari novac pa je on numizmatičar. Najosebujniji sakupljač je naš poznati pjevač Stjepan Džimi Stanić koji sakuplja noćne posude i sakupio ih je više od tisuću komada.

Meni je hobi nešto sasvim drugo. Moj je hobi nogomet. Ne, ne bojte se, neću istrčati na teren i zaigrati, već samo pozorno pratim nogometna zbivanja u Drnišu i okolici i o već činim evo gotovo pedeset godina. Davnih šezdesetih prvi put sam došao na Podvornicu i od tada je za mene klub broj jedan DOŠK. Naravno znao sam i za naše ljute sportske rivale, Rudara, Dinaru i Razvitak. Godine su prolazile, športska sreća bila je promjenjiva, mijenjale su se i rukovodeće strukture u klubu ali za mene je uvijek bilo primarno ono što pokazuje onih jedanaest momaka u dresu, nose li ga tek onako ili se za njega znoje i do njega drže.

Uvijek je upravo taj športski motiv temeljna odrednica i pravog kluba i pravog navijača. To svakako uključuje poštovanje športskog rivaliteta bez ikakvih ružnih primisli. Upravo zato kao stari nogometni navijač u srijedu sam bio iznimno radostan nakon utakmice unešićke Zagore i osječkog prvoligaša Osijeka. Mali klub velikom je pokazao što sve rad koji se udruži sa srcem može postići. Ono što mene oduševljava to je odnos običnih ljudi iz Zagore, iz Unešića, koji kad govore o klubu, govore u prvom licu, misleći o klubu kao o nečemu svome.
Tu vrstu entuzijazma i ljubavi spram kluba nisam nigdje drugo primijetio. Naravno, tu ne ubrajam Hajduk.

Zagora je bjelodano svima pokazala kako rad, stručan rad, ljubav prema klubu i sustavan rad na odgoju i kluba i navijača mora dati rezultata. Naravno bez one pozitivne sportske drskosti bilo bi puno teže. Zagora je također pokazala da valja i igrati i živjeti bez ikakvih kompleksa tzv. male sredine. Jednostavno radi se o tome valjaš li ili ne valjaš a ne o tome odakle si. Zato mi je užasno zvučao isprazan glas mlade spikerice u sportskom dijelu Dnevnika HTV-a koja je kazala da je Osijek poražen od Zagore koja se nalazi u zaleđu Šibenika, bez da je spomenula Unešić.

Bilo je divno gledati utakmicu na TV Dalmaciji i osjećati se dijelom svijeta. Mala Zagora je za sve nas koji volimo nogomet učinila veliku stvar. Ponovno nas je uvjerila da rad i pošten odnos prema radu i ljubav prema svom klubu i svom zavičaju moraju dati rezultata. Svi iskreni zaljubljenici hobija zvanog nogomet u srijedu su bili dio Zagore, dio Unešića. Bio je to i Drnišanac. DRNIŠANAC


MIŠLJENJA ČITATELJA

OSTAVITE ODGOVOR

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Nastavite čitati

Sljedeća objava

Moja mate


Prethodna objava

O Drnišu


Radio Drniš

Sviramo samo najbolje

Current track

Title

Artist

Background
hrCroatian