NAŠE BOŽIĆNE PRIČE

Radio Drniš kraj 2009. godine koju su obilježili kriza, otkazi i sve izrazitije neimaština obilježava i humanitarnom akcijom pod nazivom “Naše božićne priče” . U ovom blagdanskom razdoblju željeli smo lijepom božićnom akcijom donijeti dašak božićnih radosti obiteljima s više djece, te našim starcima koji nerijetko žive osamljeni.

Odabrali smo četiri obitelji i četiri priče.
“Naše božićne priče” govore: o najstarijoj Drnišanki Iki Ponoš koja je napunila 106 godina živi u gradu sa tri generacije svoje obitelji, o podstanarskoj obitelji Buračić koja se prije četiri godine doselila u Drniš iz Rame i s devetero djece najbrojnija je obitelj u gradu, o povratničkoj obitelji Popac koja se vratila u Kričke i s četvero malodobne djece žive bez stalnog zaposlenja, te priču o baki Jeli Mrše koja sa 83 godine živi sama, bolesna i od socijalne pomoći u srcu zagorskog kamenjara u Vinovu .
Prilikom posjeta svaku obitelj Radio Drniš je prigodno darivao božićnim paketima s hranom i higijenskim potrepštinama te naši sponzori koji su se priključili ovoj humanitarnoj akciji. U sklopu prigodnog božićno-novogodišnjeg programa Radio Drniša reportažno smo zabilježili priče o ljudima i obiteljima koje smo posjetili. Zahvaljujemo svima koji su zajedno s nama svojim sponzorstvom bili dio “Naših božićnih priča”, a za sve Vas evo i priča riječju i slikom.
Ovo nije kraj, naše priče se nastavljaju već prvih dana proljeća, a nikad nije kasno da se i Vi uključite i pokažete svoju humanost na djelu.

U samoći kamenjara Zagore – priča o baki Jeli Mrše
autor Anita Vukušić

Vinovo selo u samom središtu kamenjara Dalmatinske Zagore, osamnaestak kilometara od Unešića, u kojemu u kamenim kućama samo su “starčad”, a “dite ” odavano nije zaplakalo posjetili smo tek što je snijeg okopnio dan prije Badnjaka. Vinovo sa svojim razbacanim zaseocima istina povezano je asfaltom ali bez bilo kakve prometne povezanosti s općinskim središtem Unešićem i ostalim naseljima. Struju su dobili početkom 70-ih, ali vode u selu još nemaju. Vodu još u “sićima” sa čatrnja vade. U selu nema ni dućana, ali ima putujući kombi koji dovozi kruh i sve ostalo ako se ima novaca za platit .
Mi smo ovoga Božića u Vinovu odlučili posjetom i poklon paketima iznenaditi Jelu Mrše, koja sa svoje 83. godine živi sama od socijalne pomoći u zaseoku gdje je danas svega par stanovnika. Živi u kući gdje se i rodila, kamenoj “kuli”, ali bez kuhinje uz komin kako su davno živjeli i njeni preci. U školu nije išla, radila je kratko, služila po kućama na obali, a u selo se vratila kako bi njegovala teško bolesnog oca i ostala neudata. Braća i sestre poudali se i otišli trbuhom za kruhom. Baka Jela ne tuži se na visinu socijalne pomoći s kojem može pokriti tek osnovne potrebe, što nema “kužine” sa štednjakom i “kredencom” već tek tronošce za ugrijat se uz komin. Najteže joj je što je više noge i kosti ne služe, pa vrt i polje nitko nema raditi.
“Puno sam radila sve kopala sama, malo stoke, ono što može priživit na kamenu. U selu kad su sve kuće bile pune, badnjaci gorili i uštipci se pekli čekajući Božić, a na Božić se kolo igralo isto se jadno živilo. Uvik teško, danas pogotovu kad je u selu ostala samo starost,” kaže baka Jela i dodaje da najviše ubija samoća. Navrati i Davorka iz drniškog Centra za socijalnu skrb koja nas je i dovezla do Jele, i kad zatreba i doktorica iz Unešića, kad može i brat iz Kaštela … Svi su oni u prolazu, osim Marije koja živi u susjednoj kući koja svako jutro provjerava kako je, pomaže joj zapaliti vatru na kominu i s njom krati duge samačke zimske sate. Kaže neće dugo još moći sama, jer sve je bolesnija, bez snage i jedva iz sobe na katu može sići do prostorije s kominom gdje se jedino može ugrijati. Zato je toga dana kada smo joj donijeli božićne poklon pakete, a baku Jelu bogatim poklon paketom razveselila je drniška Udruga “ZvoniMir”, i potpisala da je Centar smjesti u starački dom.
Na žalost ovo je tek jedna priča o našim starim sugrađanima koji žive u siromaštvu, usamljeni i nemoćni u kamenjaru Zagore iz kojeg su svi koji su mogli napustili. Puno je baka Jela i njoj sličnih staraca koje bi valjalo bar posjetom u dane blagdana razveseliti.
Baki Jeli Mrše želimo puno zdravlja i veseliju 2010. godinu.

Najstarija Drnišanka – Ika Ponoš
autor Matilda Jelčić Stojaković

Nismo za blagdane zaboravili ni našu najstariju sugrađanku Iku Ponoš koja je 07. prosinca proslavila 106-ti rođendan.
Već 40 godina baka Ika živi na drniškoj Gradini a stigla je iz Mirlović Polja. Na svijet je donijela devetero djece a danas ima 15- tak praunučadi. Mnogobrojna obitelj živi svuda po svijetu a okupila se za Ikin stoti rođendan. O njoj danas brine njezina kćer, unuka i praunuka a sve žive pod istim krovom.
Baka Ika živi nedaleko crkve sv. Ante, cijeli život je bila pobožna i uvijek odlazila na mise, a to je činila sve donedavno.
Ika nije imala lagan život, ona i suprug zajedno su skrbili o mnogobrojnoj obitelji pa se itekako naradila. Sa svojih nevjerojatnih 106 godina sve slabije se kreće pa više ne izlazi iz kuće. Stoga joj je najvažnije, kako kaže, da je za Božić ne zaboravi obići fratar a nama je pažljivo poručila da treba vjerovati u Boga jer je on najstariji, najmudriji i najveći od svih!
Za vrijeme posjete Ika nam se jako razveselila, no ipak najviše radosti po stare dane pričinjavaju joj praunuci. Bogatim poklonima za Božićne blagdane su je obradovali Radio Drniš i Drnišcommerce. Od praunuke Antonije saznali smo da 106-godišnja Ika jako voli Mentol i Bronhi bombone koje je, između ostalog, pronašla i u našim poklon paketima.
Baki Iki Ponoš i cijeloj obitelji u Novoj 2010. godini želimo dobro zdravlje, blagostanje i puno sreće.

Kod Buračića – najbrojnije drniške obitelji
autor Matilda Jelčić Stojaković

Obitelj Buračić u Drniš je stigla prije više od četiri godine iz Rame, iz Hercegovine. Jedna su od najbrojnijih obitelji i u Šibensko-kninskoj županiji. Blaženka (33) i Ivan (35), naime, imaju devetero djece: 15-godišnju Ivanu, 12-godišnjeg Ivu, 10-godišnju Ružu, 8-godišnju Mariju, 7-godišnju Tonku, 5-godišnju Josipu, te troje djece rođenih u Drnišu 3,5-godišnju Antonelu, 2-godišnju Andreu i Tonija rođenog prije dva mjeseca.
Žive kao podstanari a radi samo Ivan, koji je bez stalnog zaposlenja.
– Od suprugovog posla, socijalne pomoći i dječjeg doplatka pazimo da podmirimo stanarinu i račune te da djeca imaju sve što im treba. Snalazimo se kako znamo i umijemo. Kod nas je puno djece i uvijek je veselo a tako će biti i za ove blagdane, rekla nam je prilikom naše posjete Blaženka Buračić.
Rodni kraj joj, kaže Blaženka, nedostaje ali njen je dom tamo gdje su joj djeca. U Drnišu joj se najviše sviđa što je mirno, pa ne strahuje za djecu.
– Idu u školu i igraju se sa drugom djecom. Izašli su nam u susret i škola i građani, imam same pohvale, veli Blaženka.
Buračići su podnijeli zahtjev državi za pomoć pri izgradnji obiteljske kuće a pomoći će im i Grad Drniš. Gradonačelnik Drniša Ante Dželalija, obišao ih je zajedno s nama, i izrazio uvjerenje da će se na novoj stambenoj zoni na Kalunu uskoro pronaći i teren za najbrojniju drnišku obitelj.
Radio postaja Drniš u suradnji s Gradom Drnišom prigodnim poklonima obradovala je za ove blagdane i Buračiće, a najviše su im se razveselili, treba li uopće reći, oni najmlađi.
Svako dobro u Novoj 2010. godini želimo najbrojnijoj Drniškoj obitelji – Buračićima.

Obitelj Popac u skromnom domu u Kričkama!
autor: Hrvoje Matić

Obitelj Nedeljka Popca živi u Kričkama u vrlo skromnim uvjetima. Posjetili smo ih zadnjeg dana 2009. godine, a pred blagdan Božića, kojeg ta obitelj slavi po Julijanskom kalendaru. U obitelji je četvero malodobne djece. Najstarija Nikolina ima 13 godina, Dragan 10, Aleksandar 7, dok je najmlađi Nikola koji ima samo deset mjeseci.
Nedeljko i njegova supruga Prvoslava nažalost ne rade i žive od socijalne pomoći. Ekipa Radio Drniša ih je posjetila i darivali smo ih da im barem malo uveličamo ove blagdane iako bi njima trebalo puno više pomoći, a s obzirom da ih je šestero, Nedeljku bi puno značio stalni posao. Prije rata radio je kao građevinski radnik, a sada samo radi sezonski i pomoć im je prijeko potrebna. Međutim, obitelj je vesela i simpatična, osobito mali Aco koji bi volio trenirati nogomet, ali ne može svakodnevno putovati u Drniš. Za najmlađeg Nikolu žele nabaviti dječju ogradicu i vjerujemo da će se naći donator da majci Prvoslavi olakša brigu o mališanu.
Inače, Nedeljka i Prvoslavu život nije mazio. Jedno vrijeme iza 1995. godine živjeli su u Srbiji, a zatim par godina u Vukovaru. Vratili su se u Kričke i jedino što žele je sretno živjeti sa svojim susjedima i naravno raditi jer ne žele ovisiti o socijalnoj pomoći. Zaželjeli smo im sve najbolje u 2010. godini i nadamo se da će barem jedan od roditelja naći stalni posao kako bi mogli prehraniti šesteročlanu obitelj. Vjerujemo da još ima dobrih ljudi koji će im pomoći, a Radio Drniš je uspio bar malo sa Božićnim i novogodišnjim darivanjem i nezaboravnim druženjem u njihovom skromnom domu u Kričkama.