Mi i Meštrović

I ova burica, makar ne tako hladna, lagano nam napominje da je ljetu nepovratno kraj. Dolazi jesen, a s njom i sasvim druge navike no što su bile ove ljetne, pa i ne samo navike nego i promišljanja.
Mi smo u ovim našim višegodišnjim druženjima u eteru Radio postaje Drniš, ne bez ponosa, uvijek spominjali velikane ovoga kraja, ljude koji su Drniš i drniški kraj neizbrisivo ucrtali na kulturnu kartu Hrvatske, pa i Europe i Svijeta. Mislimo tu i na Kosora, Gotovca, Odaka i ponajprije na Meštrovića. Oduvijek je u svijetu važeće načelo da te svijet cijeni koliko se i sam cijeniš, a da bi cijenio sebe i ono što imaš, moraš to i poznavati.
U kojoj mjeri mi znamo sve što valja znati o našim gore pobrojanim velikanima?!
Nisam uvjeren da sva djeca znaju tko je napravio Vrelo života u Parku, tko je izradio Grb Grada Drniša sa Svetim Rokom, tko je napravio skulpturu Majke i djeteta na ulazu u naš Dom zdravlja. Svakako da je tu i kip Gospe Petropoljske u Crkvi Gospe od Ružarija kao zasebna vrednota. Nismo li, prije svega jednom općom inertnošću, gotovo gurnuli u zaborav Meštrovića?
Mauzolej obitelji Meštrović tako je vrijedan i unikatan kao djelo i kao kompleks da samo on može biti jedan od najvrijednijih vidova naše kulturne i turističke ponude. Svakako da to valja odgovarajuće medijski i promidžbeno popratiti.
Mauzolej dolaze redovito posjetiti školske ekskurzije iz Zadra i drugih gradova i doživljavaju ushit pri posjeti Otavicama, ali i razočarenje kad vide ruševnu zgradu škole. Bilo bi lijepo kad bi posjeta Mauzoleju bila dio obveze svih osmoškolaca na našem području. Čak i posjete Muzeju Grada Drniša sa zavidnim brojem djela Ivana Meštrovića bivaju rijetkost, možda više plod entuzijazma pojedinaca nego li plod sustavnog izučavanja djela Ivana Meštrovića. Možda je tome krivo i dosadašnje forsiranje Galerije Meštrović u Splitu i Zagrebu sa razine Fondacije Ivana Meštrovića, no kao da su i oni shvatili da se Meštrovića najbolje može i shvatiti i razumjeti, ali i svijetu predstaviti, najbolje ondje gdje je ponikao, gdje je napravio prve korake čuvajući ovce, gdje je prvi put posegao za malim nožićem kojim je u muljikavom kamenu izrađivao svoje prve skulpture.
Jedan od bitnih koraka u tom pravcu je i otvaranje suvenirnice u sklopu Mauzoleja.
Možda upravo entuzijazam i odlučnost mladih ljudi u Otavicama i čitavoj Općini Ružić daje nadu da će i u našim srcima i glavama Meštrović u konačnici dobiti mjesto koje zaslužuje. Tada može i naš kraj na kulturnoj karti Hrvatske i Europe biti obilježen velikim slovima.

Odgovori