Krnjeval

Rijetko koja stvar pobudi toliki interes kao krnjeval u veljači. Upregnu tada sociolozi svoju sivu masu pa nas masiraju svojim učenostima o ostacima poganskog u pokladnim svečanostima. Doduše ljudska znatiželja je vrlo čudna brzorastuća biljka, pa onda i svi mi pomalo glumimo etnologe i etnografe pričajući o krnjevalu kad smo mi bili mladi, podrazumijevajući da je tada bilo puno ljepše.
A stvarno tada nije bilo ovako bogatih maski, materijala i tehnike, sve je bilo puno običnije, ali čini nam se, sa ipak malo više entuzijazma.
No, bilo je i situacija kada su autori tekstova za suđenje Krnji ponekad trebali pojedincima objašnjavati što je zapravo pisac htio reći. I makar i tako bilo karavane su ipak išle dalje.
Naredne subote predstoji opet veliko suđenje Krnji. Šteta, neće biti na Poljani, ali u ishod ne sumnjamo. Vjerujemo da je svake godine piscima optužnice sve teže naći valjane argumente za egzekuciju Krnje, a u svoj toj posvemašnjoj oskudici ponestaje čak i Čikole pa sada tek curkom curi.
Mnogi od nas sa sjetom prebiru uspomene iz mladih dana kad smo i sami bili tekstopisci, tužitelji ili branitelji, ali bez obzira na te časne funkcije, prije svega Drnišani sretni da se u Drnišu nešto veselo zbiva, nešto što u naša srca unosi vedrinu, radost i smijeh. I tada i sada Krnji se raduju svi – obrtnici, učenici, profesori, dječica, činovnici, trezvenjaci, pijanci, težaci, vozači, biciklisti, pješaci, baš svi.
Djeca u vrtiću pripremaju se sa svojim tetama, brojne grupe po mnogim našim selima. Svaka od njih donese malo topline iz svog kraja, i puno, puno srca. Svaka od tih grupa dio je našeg duha koji je svojom upornošću opstao u ovom podneblju. Jednom zgodom sam kazao: Mi ljudi iz drniškog kraja smo poput smilja u kamenjaru. Tuku nas vjetrovi, ispiru kiše, udara sunce, ali mi se ne damo. Poput smilja čvršće srastamo sa ovim kamenjarom i ovim gradom.
Zato s krnjevalom zaključimo jedno prošlo razdoblje. Počinje Korizma. To je vrijeme kada smo sami sa sobom. Tada polažemo račune pred savješću. Zato u Korizmi nema maski. Sa svim svojim dobrim i lošim stranama moramo se sresti čista i otvorena lica, zbog nas samih, zbog onih prije nas, zbog onih nakon nas. Zbacimo sa sebe i iz sebe sve ono što ne valja, što smeta. Čisti i vedra lica gledajmo druge ljude, zazivajmo i Gospodina.
I dok posljednji ostaci Krnje budu dogorjevali pod Čikolskim mostom, neka se tada svatko sjeti starog pjesnikova slova. Grad hrvatski, ponosan i častan, grad se bili kod polja Petrova.

Drnišanac

Odgovori