Kolona 1991. godine: 17 tisuća žitelja drniškog kraja prije točno 29 godina prognano je iz svojih domova

  •  

Prošlo je 29 godina od početka rata na drniškom području.

Prvi napadi dogodili su se 16. rujna 1991. godine u popodnevnim satima. Granate iz topova i tenkova, zatim iz višecijevnih raketnih bacača pale su na Drniš, Oklaj, Siverić i ostala drniška naselja, a u predvečerje je stigla i avijacija Jugoslavenske narodne armije.

Na području Promine u selu Puljani toga dana pale su i prve žrtve od strane srpskog agresora. Poginuo je drniški policajac Šime Grabić, te četvero nedužnih civila  među kojima i jedno dijete. U prvom granatiranju u Puljanima su stradali Mate Burnać, Kata Pokrovac i Marija Verović, dok 12-godišnju djevojčicu Mariju Pokrovac pogodila je granata istog dana u Oklaju za vrijeme obreda sahrane na mjesnom groblju svetog Mihovila.

U noći sa 16. na 17. rujna 1991. godine krenula je kolona ljudi prognanih iz svojih domova prema Zagori.

Žene, djeca, starci i bolesnici – pješačili su u strahu i boreći se za svoj život – pod granatama i rafalnom paljbom preko Čikole do Pakova Sela i Pokrovnika, te dalje vlakom i autobusima prema sigurnijim mjestima. Sa svojih ognjišta protjerano je 17 000 stanovnika.  Novi dom narednih godina većini je bio u hotelima diljem Hrvatske.

Oni koji nisu željeli napustiti kućni prag, ostali su kao svjedoci zlodjela koja će se na drniškom prostoru odvijati u četiri godine okupacije: ubojstava, paleža, pljački, razaranja kulturnih spomenika, dobara, groblja, crkvi, tvornica i domova Drnišana.

Te 1991. godine, prema popisu stanovništva na drniškom području živjelo je 24.169 stanovnika, od toga 18.732 Hrvata i 4.974 Srba.

Proživjeli su Drnišani četiri duge teške ratne godine iščekivanja nikad ne gubeći nadu u povratak kući, taj dan stigao je sa Olujom 5. kolovoza 1995. godine.