Kandidat HNS-a na euroizborima Jozo Radoš posjetio Drniš

Predsjednik kluba zastupnika HNS-a, saborski zastupnik i kandidat HNS-a na izborima za Europski parlament Jozo Radoš danas je posjetio Drniš.

Sastao se sa građanima i članovima Hrvatske narodne stranke u Gradskoj kavani Drniš, među kojima bili su i saborski zastupnik HNS-a Petar Baranović i predsjednica GO HNS-a Grada Drniša Vlatka Duilo.

O razlozima svoje posjete kazao nam je:
{play}images/audio2/Jozo_Rados_1.mp3{/play}

Osim načelnih liberalnih stajališta slobode, zaštite prava manjina i čovjeka, snažnije integracije Jozo Radoš u EU parlamentu, kako kaže, nastojati će fokusirati svoje djelovanje na vrlo praktičnim područjima kao što su omogućavanje lakšeg rada malih i srednjih poduzeća, lakše otvaranje tvrtki, raditi će na potporama za mlade poduzetnike, te djelovati na području energetike,
– “Zajedničko energetsko tržište treba dovesti do jeftinije i lakše dostupne energije a zajedničko telekomunikacijsko tržište treba dovesti ne samo do ukidanja roaminga već i do jeftinijih impulsa, te lakšeg pristupa širokopojasnom internetu.
Drugi dio mojih aktivnosti bit će usmjeren na pristupanje nama susjednih zemalja Europskoj uniji jer je taj pristup za nas osobito važan. Hrvatska može pomoći Europskoj uniji da to pristupanje bude kvalitetnije a da ujedno zadržimo svoje interese”, kazao je za Radio Drniš Jozo Radoš.

O tome kakve rezultate očekuje na euroizborima rekao je:
{play}images/audio2/Jozo_Rados_3.mp3{/play}

Svake godine, ovako po prilici u ožujku, Osnovna glazbe škola „Krsto Odak“ navikla nas je na jedan lijep kulturni događaj, na jedno uživanje u glazbi.

Naravno, govorim o njihovim koncertima i to koncertu njihovih učenika od 20. ožujka, i posebice koncertu profesora škole od 21. ožujka, a sve u povodu Dana škole.

Šteta je što sve ostale institucije, tvrtke i firme nemaju svoje godišnje smotre dostignuća. Bilo bi zanimljivo vidjeti u kojoj su mjeri oni vrhunski u poslu kojim se oni bave i kakva su to njihova dostignuća.

U nevezanom razgovoru s jednim od profesora glazbene škole kad sam izrazio svoje divljenje njihovim umijećem reče mi kako je to malo cijenjeno i od ljudi i u društvu općenito.

Teško je biti vrijedan u društvu u kojem su prvenstvene vrijednosti naši celebrityji. Primjerice njihova kulinarska umijeća. Pa onda, Mastercheffovi manirom kakvog vrhovnog svećenika daju svoj konačan pravorijek o kvaliteti jela. Ma, smijurija!

Ja sam ga odma’ demantirao. U mom susjedstvu ima jedna djevojčica koja je učenica glazbene škole, svira flautu i zove se Ivana. Obitelj je čista radnička. Mukotrpno se bore za koricu kruha, ali roditelji su osjetili radost svoje curice dok svira. Ja sam znao zadirkivati je: „Kakva je to mala trubica u kojoj se samo malo puškolji?“. Ona bi, pomalo ljutito, poluljutito, odgovarala: „Pa to je flauta!“

I svaki dan je čujem kako marljivo vježba, i svaki dan to sve bolje zvuči. Nastupala je Ivana i na više koncerata. Bila je i u Zadru, Imotskom… I što je najvažnije, ona uživa u svemu tome što radi!

Eto, zbog Ivane i svih njenih prijateljica i prijatelja iz škole taj njihov posao odgajanja u glazbi i uz glazbu, itekako ima smisla.

Sva ta djeca u školu idu s radošću jer to žele!

Pa i Krsto Odak nije odma’ postao skladatelj. I Pogorelić je najprije bio ipak samo dijete. Vrijedi vidjeti dječje pripreme i evidentnu nervozu prije nastupa, lagani naklon i radost kad završi nastup i kad se začuje aplauz razdragane publike.

Zato sam rekao ovom mladom profesoru, da zbog Ivane i svih njenih kolegica i kolega njihov posao ima duboki smisao.

Ono što me 21. ožujka fasciniralo, to je i mladost izvođača profesora. Flautu je svirala Ivana Lozančić, klavir Jadranka Barišić i Antonija Matić, inače i ravnateljica škole, te violinu Tibor Bauer.

Ako mogu, ovako kao glazbeni laik prokomentirati, program je zaista bio izabran i za stručnjake i za nas koji to nismo.

Forte je ipak bio četveroručno sviranje klavira Jadranke Barišić i Antonije Matić, te izvrsno izveden Montijev Čardaš gdje je za klavirom bila Jadranka Barišić a violinu je maestralno svirao Tibor Bauer. U tim trenucima shvatio sam ponovno staru istinu, daj dite materi.

Kad violinu svira vrhunski majstor, onda je to vrhunski doživljaj, onda je to umjetnost. Zato, hvala profesorima na prekrasnom doživljaju i bit će lijepo ako svoje aktivnosti ne ograniče na samo jedan godišnji koncert. Oni  znaju i mogu puno, puno više.