Josipa Petrina

Novinar.Nekada je to bila posve muška profesija. Dok je u vrijeme prve profesionalne novinarke u Hrvatskoj, Marije Jurić Zagorke, bilo gotovo nezamislivo da neki tekst napiše i potpiše novinarka, danas je situacija bitno drugačija.Novinarstvo je postalo prava ženska profesija. U nekim redakcijama prevladavaju novinarke , no nažalost i na burzi ima ih jako puno.
Što znači biti lokalni novinar, odnosno novinarka druga je priča. Možemo reći da su za jedne super, za druge nikakvi, za treće nepodobni, za četvrte užasni … Uz to lokalni novinar ne smije imati privatni život, nemaju nedjelju, blagdan, godišnji odmor,neki nemaju ni radno mjesto, cijeli radni vijek je potrčalo.Lokalne novinare nitko ne hvali i nitko se njima ne ponosi. Lokalninovinari rijetko primaju nagrade i zahvalnice.Unatoč svemu vole svoj poziv. Pišu,snimaju i pripremaju razne novinarske priloge, kojene rijetko šalju i drugim „velikim”medijskim kućama. Sve u službi svog kraja, svojih slušatelja, gledatelja, čitatelja…..jer da nije njih ne bi se puno čulo o lokalnim zbivanjima.
O tome smo razgovarali s nekadašnjom novinarkom Županijskog radio Šibenika, potom Hrvatskog radija, danas umirovljenom novinarkomJosipom Petrinom,koja je cijeli svoj radni vijek provela kao lokalna novinarka. Rođenu Sarajku, profesoricu kroatistike, u Primošten je dovela ljubav, na Radio Šibenik traženje zaposlenja. U toj redakciji učila je umijeće zanata i otkrila čari novinarstva. Istodobno „tezgarila” je za druge veće redakcije(Večernji list,Slobodna Dalmacija,HR) što ju je i dovelo do radnog mjesta u šibenskom dopisništvu Hrvatskog radija.
„Ja sam uvijek bila novinar od terena, meni je bilo najdraže uzet mikrofon u ruke i otići negdje pričat s ljudima”, kazala je Josipa Petrina iako priznaje da je riječ o teškom poslu ponovo bi sve iz početka :

{play}audio/josipa_petrina_011214_1.mp3{/play}

Ističe kakonikad nije željela biti neki novinarski guruveć, radeći objektivno i pošteno novinarski posao,dočekati u ovoj profesiji mirovinu. Godinu dana je van novinarstva jer kaže novinari, sportaši i političari trebali bi znati kad staviti točku na i. Nemirna duha šezdesete doživljava kao treće dvadesete. Okrenula se turizmu, nakon umirovljenja na Veleučilištu Šibenik završila je tečaj za turističke vodiče i sad vođenje turista kroz Šibenik doživljava kao jednu lijepu radijsku emisiju.
Josipa Petrina osim što jei Drnišanimaprepoznatljiv radijski glas,poznato je lice među našim planinarima,članica je PD Promina, a ujedno redovito tjedno vježba sa Drnišankama pri Ligi protiv raka. Drniš je toliko zavoljela da je u središtu grada kupila kamenu kućicu i uskoro postaje našom sugrađankom:

{play}audio/josipa_petrina_011214_2.mp3{/play}

Neumorna planinarka svima, a osobito ženama, preporuča da iziđu iz kuće i iskoriste što im se pruža. Male sredine nekada daju puno više nego što mislimo:

{play}audio/josipa_petrina_011214_3.mp3{/play}