Jesenja sonata

Nedavno su ponovno publicirani podaci o broju novoupisanih đaka u naše škole, u osnovnu i srednju. Brojke katastrofalne, đaka sve manje. Kada bi se takvi trendovi bijele kuge nastavili, ovo bi jednom postala pustoš bez ljudi. Zato nam se čini vrijednim podsjećati na sve ono što u ovom kraju vrijedi, sve ono što život čini valjanim i smislenim. Možda je najteže shvatiti i pojmiti njegovu izmjenjivost, prolaznost i stalne mijene koje nas zapadnu. Grad ipak ponajprije čine ljudi, živi, konkretni sa svim onim što život nosi, sa svojim ljubavima, sa svojim tugama, sa svojim nadama ili problemima, sa svojim običajima i svojim govorom. Meni je fascinantna činjenica kako postoji jedan, gotovo cjelovit, paralelni jezik kojim se nekad govorilo, a sada tog i takvog jezika nema, možda samo u tragovima. Sada nastaje jedan novi jezik, prepun tuđica, prije svega anglizama, pa onda i svakakvih drugih izama. Možda su i oni stari izrazi opet nekakvi – izmi, najviše talijanizmi i turcizmi, ali mi smo s njima rasli, oni su bili dio nas i naših života. Eto, za probu mi ćemo vam sada spomenuti četrdeset šest termina, četrdeset šest izraza koji su nekada bili sastavni dio razgovornog jezika u Drnišu, a sada mnogima predstavljaju čistu nepoznanicu. Možda nekima od vas pobude ovi izrazi kakvo sjećanje na djetinjstvo, poneku skrivenu emociju. Nemojte sputavati emocije, sjetite se svih onih situacija kad ste i sami rabili ove izraze, a kasnije ih je život jednostavno gurnuo u stranu i njih je prekrio zaborav. Pa pođimo redom. Znate li svi što je to tavaja, tavajol, maškarjol, bruštulin, lazanjur, kacijola, bronzin, terina, škancija, đirandula, šantaler, doža, valor, riceta, naćve, prakljača, koturač, konistra, gargaše, kredenca, sopica, škovacera, portjera, koguma, ćikara, mišaja, lapeš, reloj, rampin, buština, šotana, vuštan, traveša, bagulina, takujin, fjok, okruga, vučija, škurja, tamperin, sukanac, kaban, baškotin, komoštre, bronzin, šudar!?.
Nije nam namjera testirati vaše znanje. Želja nam je samo podsjetiti vas na vrijeme kad su živjeli ljudi koji su skromno, samozatajno, bogobojazno radili i privređivali, rabeći mnoge od gore spomenutih predmeta, i šteta bi bila, neoprostiva šteta, da i oni i sav trud koji su ulagali u život, ostane samo puki zaborav.
Naravno, ovo je tek djelić onoga što imamo, a da ni sami nismo svjesni toga. Zato hvala i jednoj mojoj staroj obiteljskoj prijateljici i kumi koja je i meni svojim bistrim i krepkim umom pripomogla da se sjetim mnogih stvari.
Zato i vi, poštovane slušateljice i slušatelji, ne dozvolite da vas svlada melankolija jeseni. NIje jesen nikakav smiraj, nikakva bonaca. Tek u jesen svemoćni nebeski slikar najbolje iskazuje bogatstvo života svojom raskoši boja koje se prelijevaju krošnjama stabala, a ubrani plodovi govore da muka ljudska ipak nije uzaludna.