IN MEMORIAM ANĐELKO BEGONJA

Kad s nekim živiš i odrastaš čitav život, kad s nekim dijeliš dobar dan i dobro jutro, kad s nekim dijeliš i muku i tugu, bude ti teško i žao kad toga nekoga nestane. Tada nastane praznina. Tako je bilo kad je Drnišem prostrujila vijest da je umro Anđelko Begonja. On nije spadao u kategoriju nekakvih dužnosnika ili bilo što tome slično.
Sjećam se dobro, odrastao je uz svoju majku Maru koja ga je obožavala i živjela za njega. I kad je davnih godina imao nekakvih zdravstvenih problema, kao da ga je upravo majčina strepnja ojačala i dala mu snage ići dalje. Anđelko je neizmjerno volio pjesmu i Drniš. U Domovinskom ratu je sudjelovao jedva čekajući onaj slatki momenat povratka. Bio je vrstan pjevač, naprosto zaljubljenik u pjesmu. Bio je pjevač u Gradskom zboru, Zboru Župe Gospe od ružarija, a poseban pečat na glazbeni život Grada ostavio je u Klapi Drniš koje je jedan od osnivača.
Kad je umrla majka Mara bio je jako pogođen. Bitan oslonac i potpora u životu nestala je. To nije odvelo Anđelka u malodušje. On je i dalje jednako volio Domovinu, svoj Grad, i dalje se smjerno molio Bogu. Mlađe generacije naših slušatelja možda ni ne znaju za jednu prekrasnu gramofonsku ploču koju je Anđelko snimio sa svojim prijateljem Nikolom Kurtovićem. Dvije pjesme, ali svevremenske, Pjesma umjesto cvijeća i Pjesma majci. Uvijek, ma koliko puta ih slušali, dirnu čovjeku dušu.
Kad je u lipnju 2013. bio susret Klapa, s pozornice sam iščitao pjesmu posvećenu upravo Anđelku.

Lijepo je rujno vino piti
Lijepo je zimi u toplu biti
Ljeti je lijepo biti u hladu
Kad ti je teško lijepo je imati nadu.

A kad si tužan, prepun muke,
Sjeti se njene nježne ruke.
Sjeti se majke i njenih riječi,
One su melem koji sve liječi.
Riječi su slatke, ko ptice poj,
Sasvim obične: Sine, mili moj !

Zaplakao je misleći na majku . Borio se protiv opake bolesti dostojanstveno do zadnjeg časa, do kobnog trena u noći s nedjelje na ponedjeljak, 23. listopada. Sahranjen je 24. listopada u Sedramiću.
Sada je skupa s majkom Marom, počiva mirno u okrilju Gospodinovu kojeg je neizmjerno štovao !