Crkva Sv. Roka

Iz razgovora s Joškom Zaninovićem, ravnateljem Gradskog muzeja Drniš (u programu 15.08.)…

Odlaskom Turaka, koncem 17. stoljeća, na ovom se području naseljava stanovništvo iz središnje i zapadne Bosne.
Kako je turska granica bila vrlo blizu, nedefinirana po mnogim područjima, stanovništvo ovih krajeva često se zalijetalo – ili Turci u naš prostor ili naši ljudi u njihov prostor – otimalo robu i pljačkalo hranu i onda je prodavalo na pazarima. Mada se roba koja bi dolazila iz turske carevine nadgledala (i obratno), pljačkašku robu nitko nije mogao kontrolirati te su se na taj način prenosile bolesti. 1731. godine, prigodom blagdana Male Gospe u Lukaru, jedna grupa stanovnika iz drniškog područja kupila je takvu okuženu hranu i zarazila svoju okolinu. Venecija tada uspostavlja sanitarni kordon kako se zaraza ne bi dalje širila.
Te godine izgrađuje se crkva Svetog Roka, uz pokroviteljstvo Franjice Theodosio, supruge jednog od drniških vojnih zapovjednika i Ađele Gili, čiji je suprug također služio u venecijanskoj vojsci.
Sv. Roko otad nosi titular sveca zaštitnika Grada Drniša.