Biserje oko nas

Nećete mi zamjeriti poštovani čitatelji ako naše današnje druženje započnem stihovima. Posebice pri tome mislim na Miljevčane. Zašto baš na njih. Upravo zato jer stihovi i jesu o Miljevcima.

Iz Ključa je moja mater
A i moja baba Ana
Dok sam kod nje moga ići
O sritni li mojih dana

Uvik bi mi znala reći:
Srićo mila babe svoje
Voli dite ovo selo
Kakvo takvo al je tvoje

A sitim se i svog dida
Naših šetnji svud po gaju
Njega sada više nema
Al njegove riči traju:

Voli dite ovu zemlju
Voli ovu škrtu grudu
Mnogi su je tili imat
Al sve bilo im zaludu

Bog je baš ovako tijo
Bog je uvik uz nas bio
U zemaljskom ovom raju
Miljevačku zavičaju

Kako opisati hod od Drniša pa do Miljevaca, sedam sela na visoravni prepunoj smrike, mirisa bure i iskona, kao traganje za ljepotom i smislom. Tu gotovo u svakom kutku progovara povijest, od ulaska Čikole u kanjon u Drnišu, preko Ključice, Visovca do starog Roga po kojem i nazvaše Roški slap. Sve tu pršti od života, od poja ptica, borbe kapljica vode sa kaskadama, slaganja sedre u tvorevine koje postaju neviđeni oblici, čarobni i zamamni u svojoj ljepoti. Žuljevite miljevačke ruke, nekada svikle na rudarski kramp, vrijedno prebiru škrtu zemlju i iz svojih loza izvlače obilje. I sve to rade kao i stoljećima prije, smjerno, uporno, uvijek zazivajući Boga i štujući Ga.
Naslagala se sela poput biserja u niski. Nije li vrijeme da i turistička noga češće zađe u Miljevce no do sada, i to ne samo na Visovac i Roški slap. Nije li vrijeme da ovaj Grad i čitav ovaj kraj prevrednuje sebe i to svima kaže. Ima već lijepih naznaka da se krenulo u tom pravcu jer turizam nije samo more, otoci i morske dubine.
Šetnju našim krajem počeli smo Miljevcima. Slijedećeg tjedna tragamo za novim biserima u niski ljepote što se drniškim krajem zove.

Drnišanac

Odgovori